Nisi otišla, još si tu
30.07.2018. Danas bi ti bio rodjendan. Donela bih ti cokoladu ili neki cvet, ti bi se ljutila. Dosla bih da se ispricamo. Da ti popravim kompjuter i podesim viber. Upisem u imenik broj zene kod koje kupujes sir. Samo znas, ti vise nisi tu. 'Ti si odavno sa njim', lepo kaze čika Merlin, mada ga nisi nikad ni volela. Toliko si kukala da budes sa njim, a otisla si od nas. I nisi fer bako, stvarno nisi fer. Bila si takva faca. Drug. Drugarica. Modernica. Mala, slatka, debljuškasta loptica. Gegava i smotana. Željna da ti rodim muško unuče. A gde si sad? Ostavila si me da za svaki njegov korak pomislim: Da li je moguće da nisi tu da vidiš? Ne znam samo, da li se ikada pomirimo sa tim da nema onih koje volimo. Ja svaki dan živim sa tim da si uvek pored mene. Evo, čak si i sad tu. Nešto se buniš, grdiš me. A onda. Shvatim da te nema. Kada te u snovima grlim jako da pukne. Plačem i pričam ti koliko mi fališ. Tih jutara pisem ovakve tekstove. I budem mnogo ljuta. Na tebe. ...